Pitanja i odgovori
Odgovori (Eureka)
Je li Digital Fairness Act već na snazi?
Nije. Riječ je o prijedlogu uredbe, COM(2026) 1100 final, od 11. studenoga 2026. U preambuli se kao institucije koje bi je donijele, u skladu s redovnim zakonodavnim postupkom, navode Europski parlament i Vijeće. Ako bude donesena, primjenjivala bi se od datuma iz članka 40. stavka 2., koji je u prijedlogu naveden samo kao „[12 months after the entry into force]” (engleski tekst).
- Naslovna stranica
- Preambula, navodi
- Članak 40. stavak 2.
Je li Digital Fairness Act uredba ili direktiva?
Riječ je o prijedlogu uredbe. Prema njezinoj završnoj formuli bila bi obvezujuća u cijelosti i izravno primjenjiva u svim državama članicama. Njome bi se stavila izvan snage Direktiva 2005/29/EZ. U obrazloženju se navodi da se prijedlogom materijalno pravo o nepoštenoj poslovnoj praksi prenosi iz direktive u uredbu.
- Naslov akta
- Završna formula nakon članka 40.
- Članak 38. stavak 1.
- Obrazloženje, odjeljak 1.
Na koga bi se Digital Fairness Act primjenjivao?
Primjenjivao bi se na poslovnu praksu poslovnog subjekta u odnosu prema potrošaču prije, tijekom i nakon trgovačke transakcije u vezi s proizvodom. Trgovac je svaka fizička ili pravna osoba koja djeluje u svrhe povezane sa svojom trgovačkom, poslovnom, obrtničkom ili profesionalnom djelatnošću te svaka osoba koja djeluje u ime ili za račun trgovca. Potrošač je fizička osoba koja djeluje u svrhe izvan svoje trgovačke, poslovne, obrtničke ili profesionalne djelatnosti.
Bi li se Digital Fairness Act primjenjivao na trgovce izvan EU-a?
Članci ne sadržavaju posebnu odredbu o trgovcima s poslovnim nastanom izvan Unije. U članku 2. stavku 1. područje primjene određuje se prema praksi: poslovna praksa poslovnog subjekta u odnosu prema potrošaču u vezi s proizvodom. U obrazloženju se navodi da se Direktiva 2005/29/EZ primjenjuje na svakog trgovca koji se obraća potrošačima u EU-u, uključujući trgovce s poslovnim nastanom izvan EU-a, te da se člankom 2. preuzima područje primjene te direktive.
- Članak 2. stavak 1.
- Obrazloženje, odjeljak 1.
- Obrazloženje, odjeljak 5.
Bi li Digital Fairness Act zabranio tamne obrasce?
Člankom 10. trgovcima bi se zabranilo da svoja internetska sučelja dizajniraju, organiziraju ili njima upravljaju na način kojim bi se vjerojatno zavaravalo potrošače ili njima manipuliralo ili kojim bi se na drugi način vjerojatno bitno narušilo njihovo ekonomsko ponašanje. U dijelu III. Priloga I. navode se tamni obrasci (točke od 53. do 62.) koji bi se u svim okolnostima smatrali nepoštenima. Komisija bi taj popis mogla dopuniti ili izmijeniti delegiranim aktom.
Bi li Digital Fairness Act propisao gumb za otkazivanje na internetu?
Ako trgovac potrošačima nudi mogućnost sklapanja ugovora putem internetskog sučelja, potrošači bi morali moći raskinuti ugovor putem funkcije raskida ugovora na internetu, neovisno o tome kako je ugovor sklopljen. Funkcija bi bila označena riječima „terminate the contract here” (engleski tekst) ili jednoznačnom odgovarajućom formulacijom, istaknuto prikazana i lako dostupna. U uvodnoj izjavi 74. navodi se da funkcija sama po sebi ne bi davala pravo na raskid ugovora.
Što bi Digital Fairness Act promijenio za besplatna probna razdoblja?
Za ugovore s besplatnim probnim razdobljem sklopljene putem internetskog sučelja ili drugim digitalnim sredstvima trgovac bi morao poslati podsjetnik na trajnom nosaču podataka u razumnom roku prije isteka probnog razdoblja. Ako podsjetnik nije poslan ili potrošač prije isteka probnog razdoblja nije izričito pristao na nastavak uz plaćanje, ugovor potrošača ne bi obvezivao.
Bi li trgovci morali poslati podsjetnik prije automatskog produljenja pretplate?
Člancima 21. i 22. propisao bi se podsjetnik za automatski produljene ugovore o kontinuiranoj isporuci proizvoda sklopljene putem internetskog sučelja ili drugim digitalnim sredstvima. Za ugovore u trajanju od šest mjeseci ili dulje morao bi se poslati najranije mjesec dana, a najkasnije četrnaest dana prije produljenja. Za kraće ugovore članak 22. određuje drukčiji okidač. Ako podsjetnik nije poslan, potrošač bi mogao bez naknade raskinuti ugovor sve dok ga trgovac ne pošalje.
Članak 22. stavak 4. predviđao bi odstupanje u kontekstu investicijskih usluga: ako je potrošač dao izričitu privolu za automatsko produljenje kratkoročnog ugovora o ulaganju u financijske instrumente, podsjetnik ne bi bio potreban.
Bi li Digital Fairness Act zabranio loot boxove?
Članci ne upotrebljavaju izraz „loot boxes” (engleski tekst). Njima se uređuju plaćeni sustavi promjenjivih nagrada; u uvodnoj izjavi 63. loot boxovi se navode kao primjer. Trgovci bi morali obavijestiti potrošače o vrstama dostupnih predmeta i vjerojatnosti njihova dobivanja te osigurati alate za isključivanje takvih sustava. Ako je proizvod namijenjen maloljetnicima ili trgovac s dovoljnom sigurnošću zna da se njime koriste maloljetnici, takvi se sustavi maloljetnicima ne bi smjeli nuditi.
Članak 15. stavak 3. ne bi se primjenjivao na pružatelje internetskih usluga društvenih mreža ili usluga platformi za razmjenu videozapisa, UI pratitelja i općih konverzacijskih chatbotova na koje se primjenjuje članak 13. stavak 2. Uredbe (EU) [EU KIDS Act].
Bi li mehanizmi „pay-to-win” bili zabranjeni za maloljetnike?
Člankom 16. trgovcima bi se zabranilo da maloljetnicima nude mehanizme „pay-to-progress” i „pay-to-win” ako su njihovi proizvodi namijenjeni maloljetnicima ili ako s dovoljnom sigurnošću znaju da se proizvodom koriste maloljetnici. Člankom 3. oni se definiraju kao kupnje unutar igre ili aplikacije, stečene platnim transakcijama ili u zamjenu za plaćene virtualne valute, koje su potrebne ili se prikazuju kao potrebne za napredak ili uspjeh u igri ili aplikaciji.
Što bi Digital Fairness Act propisao o virtualnim valutama u igrama i aplikacijama?
Trgovac koji nudi plaćene virtualne valute koje se upotrebljavaju za kupnju njegovih virtualnih predmeta ili drugih proizvoda morao bi navesti odgovarajuću novčanu vrijednost tih predmeta ili proizvoda ili njihovu procijenjenu novčanu vrijednost u valuti u kojoj je potrošač stekao prvu virtualnu valutu.
Obveza navođenja novčane vrijednosti ne bi se primjenjivala na pružatelje internetskih usluga društvenih mreža ili usluga platformi za razmjenu videozapisa, UI pratitelja i općih konverzacijskih chatbotova na koje se primjenjuje obveza otkrivanja iz članka 13. stavka 1. Uredbe (EU) [EU KIDS Act].
Ako je proizvod namijenjen maloljetnicima ili trgovac s dovoljnom sigurnošću zna da se njime koriste maloljetnici, plaćene virtualne valute za maloljetnike bi bile zadano isključene i aktivirale bi se samo uz odobrenje roditelja ili skrbnika.
Bi li Digital Fairness Act zabranio dizajn koji izaziva ovisnost?
Članak 17. ne sadržava zabranu. Trgovci koji digitalne proizvode dizajniraju, organiziraju ili njima upravljaju na način kojim se namjerava potaknuti, ili se razumno može predvidjeti da će potaknuti, kompulzivnu ili prekomjernu upotrebu morali bi potrošačima dati lako dostupne i djelotvorne alate za isključivanje četiriju navedenih značajki. One obuhvaćaju automatsku reprodukciju i neprekinutu konzumaciju sadržaja, određene obavijesti, poticaje na aktivnost u redovitim vremenskim razmacima te značajke kojima se simuliraju međuljudski odnosi. Članak sadržava iznimke povezane s Uredbom (EU) [EU KIDS Act].
Bi li Digital Fairness Act zabranio personalizirano oglašavanje?
Ne općenito. Člankom 12. trgovcima bi se zabranilo usmjeravanje oglasa na temelju izrade profila u dvama slučajevima: upotrebom osobnih podataka potrošača ako trgovac s dovoljnom sigurnošću zna da je potrošač maloljetnik te upotrebom posebnih kategorija osobnih podataka. Trgovci ne bi bili obvezni obrađivati dodatne osobne podatke kako bi procijenili je li potrošač maloljetnik. Isključeni su pružatelji internetskih platformi na koje se primjenjuje poglavlje III. odjeljak 3. Uredbe 2022/2065.
Bi li Digital Fairness Act zabranio personalizirano određivanje cijena?
Ne općenito. Člankom 13. zabranila bi se personalizacija cijene na temelju izrade profila na način kojim se razumno može očekivati da će potrošaču nanijeti štetu ako trgovac s dovoljnom sigurnošću zna da je potrošač maloljetnik ili da je posebno osjetljiv zbog dobi, lakovjernosti, invaliditeta ili bilo koje posebne nevolje ili okolnosti takve težine da narušava potrošačevo prosuđivanje. Trgovci ne bi bili obvezni obrađivati dodatne osobne podatke kako bi to procijenili.
Koja bi se pravila primjenjivala na marketing putem influencera?
Trgovci koji provode marketing putem influencera morali bi otkriti komercijalnu namjeru svake komercijalne komunikacije izrazima „advertisement” ili „commercial collaboration” (engleski tekst). Ne bi smjeli uključivati izravne pozive maloljetnicima na kupnju proizvoda. Marketing putem influencera za proizvode čije je oglašavanje potrošačima zabranjeno pravom Unije ili nacionalnim pravom te za opasne proizvode ne bi bio dopušten. Svaki trgovac koji se koristi uslugama marketinga putem influencera morao bi osigurati usklađenost ugovorom ili, ako ugovor ne postoji, drugim odgovarajućim sredstvima.
Bi li potrošači imali pravo razgovarati s ljudskom osobom u službi za korisnike?
Ako trgovac nakon sklapanja ugovora pruža službu za korisnike na internetu, komunikacija s ljudskom osobom morala bi biti dostupna na zahtjev potrošača i kada druga sredstva nisu djelotvorna. Isključene su investicijske usluge kako su definirane u Direktivi 2014/65/EU. U uvodnoj izjavi 76. navodi se da bi se komunikacija mogla odvijati na jeziku ugovora, besplatno i bez nepotrebne odgode tijekom radnog vremena trgovca; sam članak 25. to ne navodi.
Što bi Digital Fairness Act propisao o automatiziranim sustavima koji sklapaju ugovore za potrošača?
Trgovci koji stavljaju na raspolaganje takve sustave morali bi potrošačima dati alate za izražavanje njihovih izbora te za postavljanje i prilagođavanje parametara sustava. Pri prvoj upotrebi potrošači bi morali izričito odabrati hoće li prije nego što ih ugovor obveže potvrđivati sve ugovore, samo određenu vrstu ugovora ili nijedan. Sustav bi morao otkriti svako plaćanje primljeno za predlaganje ugovora i svaki sukob interesa. Članak 26. ne bi se primjenjivao na pružanje financijskih usluga.
Što bi Digital Fairness Act promijenio za ulaznice za događanja i virtualne redove čekanja?
Za ulaznice za događanja čija se cijena može povećati zbog postupanja trgovca ili automatiziranih ili algoritamskih procesa poziv na kupnju morao bi navesti koliko je ulaznica u relevantnoj kategoriji dostupno po oglašenoj cijeni te najvišu cijenu. Trgovac koji se koristi sustavom virtualnog reda čekanja morao bi prikazati trenutačnu cijenu, podliježe li ona promjeni tijekom čekanja i, ako podliježe, najvišu cijenu.
Kako bi se Digital Fairness Act provodio i koliko bi visoke mogle biti novčane kazne?
Države članice osiguravale bi usklađenost putem sudova ili upravnih tijela; Komisija bi imala ovlasti u pogledu raširenih povreda s dimenzijom Unije.
Za sankcije izrečene u skladu s člankom 21. Uredbe (EU) 2017/2394 najviša nacionalna novčana kazna iznosila bi najmanje 4 % godišnjeg prometa trgovca u dotičnoj državi članici ili dotičnim državama članicama ili najmanje 2 milijuna EUR ako podaci o prometu nisu dostupni. Novčane kazne Komisije u predmetima koje ona istražuje ne bi smjele premašiti 6 % ukupnog svjetskog godišnjeg prometa.
Što bi Digital Fairness Act stavio izvan snage?
Direktivu 2005/29/EZ. U članku 38. navodi se da se Direktiva stavlja izvan snage i da bi se upućivanja na nju smatrala upućivanjima na Uredbu i čitala u skladu s korelacijskom tablicom u Prilogu II. Članak 38. ne navodi datum stavljanja izvan snage. U obrazloženju se navodi da stavljanje izvan snage proizvodi učinak od datuma početka primjene Uredbe.
- Članak 38. stavak 1.
- Članak 38. stavak 2.
- Obrazloženje, odjeljak 5.
Od kada bi se Digital Fairness Act primjenjivao?
Prijedlog ne određuje kalendarski datum. U članku 40. navodi se da bi Uredba stupila na snagu dvadesetog dana od dana objave u Službenom listu Europske unije i da bi se primjenjivala od „[12 months after the entry into force]” (engleski tekst). Ta je formulacija rezervirano mjesto u uglatim zagradama u prijedlogu. Tekst ne navodi datum donošenja ni objave.
U kakvom bi odnosu Digital Fairness Act bio s Aktom o digitalnim uslugama i drugim aktima EU-a?
U članku 4. navodi se da Uredba ne bi dovodila u pitanje druge pravne akte Unije kojima se uređuju posebni aspekti nepoštene poslovne prakse poslovnog subjekta u odnosu prema potrošaču. Navodi ih šest: Uredbu (EU) 2016/679, Uredbu (EU) 2022/1925, Uredbu (EU) 2022/2065 (Akt o digitalnim uslugama), Uredbu (EU) 2024/1689, Direktivu 2010/13/EU i Uredbu (EU) [EU KIDS Act]. U slučaju sukoba prednost bi imala ta druga pravila Unije i primjenjivala bi se na te posebne aspekte. U uvodnoj izjavi 9. objašnjava se što se smatra sukobom.